Plesna scena.hr

Intenziteti razlomljenog svijeta kroz odjeke srca

Kuća ekstremnog muzičkog kazališta: Arijadna, autori Damir Bartol Indoš, Tanja Vrvilo i suradnici

• 
  
  Siječanj zatvara popularna muzejska manifestacija Noć muzeja u sklopu koje će publika zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti moći doživjeti i izvedbe Arijadne, nove produkcije Damira Bartol Indoša, Tanje Vrvilo i njihovih suradnika. Ovaj koncert ili radije estetizirani mitološki oratorij u ključu karakteristične Indoševe orkestracije bukom, u Muzeju je premijerno predstavljen krajem prošle godine. U slobodnom dijelu izložbenog prostora, na mjestu izvedbe, kasnije je nekoliko dana bila postavljena izložbena instalacija instrumenata namijenjena razgledu publike uz mogućnost vodstva i razgovora s autorima, susret kakve tandem Indoš i Vrvilo često organiziraju u cilju upoznavanja šire publike s Kućom ekstremnog muzičkog kazališta, u okrilju koje djeluju dvadesetak godina.
  
  Nije neobično što oni svoje predstave prikazuju u Muzeju; Indošev šahtofon već je uvršten u muzejsku zbirku skulpture kao jedan od važnih međaša i reprezentanata avangardnih zahvata u konvencionalne oblike građanske kulture, kojima na, kronološkoj liniji od futurizma preko eksperimenata iz 1960-ih godina, daje kontinuitet do danas. Za aktualnu predstavu glazbala su izrađena u finijoj, zanatski dotjeranoj maniri, no bitno je napomenuti da to nisu samo glazbala, nego skulpturalna tijela teških, zavarenih formi koje zauzimaju prostor poput industrijskih relikvija. Zvuk koji iz njih izlazi je rezultat tjelesnog rada, mehaničke igre i eksperimenta, taj zvuk je nastao u zagovoru otvorenih mogućnosti na raspolaganju svima, neovisno o glazbenom obrazovanju. Muzika koja nastaje fizičkim radom, a ne samo iz manualne virtuoznosti ulazi u polemiku s pitanjima klasnih odnosa i temeljitim zahvatom u demokratizaciju klasične glazbene kulture, a tiče se potencijala revolucije koja tiho stanuje u ljudskom srcu.
  
  U projektu Kuće ekstremnog muzičkog kazališta, Damir Bartol Indoš pojavljuje se kao arhetipska figura Koribanta, svojevrsnog šamanskog operatera zvuka koji kanalizira i zgušnjava intenzitete razlomljenog svijeta kroz odjeke srca, kao drevnog plemenskog organa. Šahtoiskustvo je afektivno polje, nije toliko prostor prikazivanja nego izloženosti izvođača kao razmontiranog kolektivnog tijela publici i publike izvođačkom intenzitetu buke, napora, repetitivnosti.
  
  Arijadna je sedma izvedba u seriji radova nadahnutih djelima spisateljice Dunje Robić, odnosno kliničke psihologinje i pedagoginje Mire Dupelj ili Alke Ruben, pseudonima pod kojim je ista autorica potpisala tekst šlagera Bolero noći (1963.) također uklopljenog u izvedbu, kao i onaj poznatiji Tata, kupi mi auto (1958.). Slojevitost kao omiljeni gradbeni princip i ovdje nastaje iz kolažiranja književnog teksta iz ranih 1950-ih godina, spojenog s Gundulićevom Arijadnom, kao i uglazbljenih stihova s Ugrešićkinom montažnom tehnikom krojenja ženske priče. Mira Košutić Dupelj (1922.-1999.) bila je članica Družine mladih, koja je kao preteča Zagrebačkog kazališta lutaka djelovala od 1939. do 1946., izvodeći djela francuskih autora. Družina mladih figurira kao anticipacija neovisne umjetničke scene, a zahvaljujući radu tandema Indoš & Vrvilo, opus jedne od važnih protagonistica ovog umjetničkog kruga, a danas gotovo zaboravljene autorice, se gotovo sistemski ponovo uvodi u opticaj, oživljavanjem njezine ostavštine iz privatne arhive.
  
  U scenskoj postavi prilagođenoj prostornoj konfiguraciji muzejske dvorane, naglašena je plitka poprečna longitudinalna os, što je ovoj izvedbi konveniralo, jer je omogućeno linearno čitanje i preglednost svih komponenti i sekvenci složenog izvedbenog tijela, koju sami autori opisuju ovako: „Glazbeno-plesno-izložbeno-izvedbenu instalaciju za Dunju Robić, Alku Ruben, Miru Dupelj, Arijadnu, Fedru, Tezeja i Dioniza animiraju Ana Kreitmeyer, Sven Jakir, Damir Bartol Indoš, Tanja Vrvilo, Dina Puhovski, Anamarija Žugić Borić, Franjo Glušac, Damir Prica Kafka, Bruno Vorberger.“
  
  Dok oklopljeni gudači proizvode trenja, šumove, produžene tonove koji se rastežu do granice podnošljivosti i brišu granica razlučivosti zvukova, tijela sama u tom gustom pejzažu metalurškog zvuka kreću se potpomognuta stativima kao protezama, kao veslima i zamašnjacima. Izvođački kvartet (Ana Kreitmeyer, DB Indoš, Tanja Vrvilo, Sven Jakir) funkcionira kao kolektivni organizam stalnih mikronapetosti i totalne napregnutosti. Ključno je da se u tom zvučnom pejzažu i oklopljeni instrumenti i tijela tretiraju kao tehnički materijal. Zaumni govor, izrezani, odsječeni i produljeni samoglasnici i veznici, ponavljanja i vokalne eksplozije predstavljaju tehnološki aspekt obrade emocionalnog materijala, kojemu se pristupa kao rezervoaru kolektivne duše. Ljubav se provlači kao temeljni motiv no ne pojavljuje se kao intimni osjećaj, nego kao vanjski intenzitet koji, osobito u završnoj izvedbi tango šlagera, prožima sva izvedbena tijela, njihove glasnice, ruke i metalne ekstenzije.
  
  U kontekstu šahto-kulture, koja nastaje iz podzemlja, izvan institucionalnih normi, ali i izvan iluzije koherentnog svijeta, takav pristup ima političku dimenziju. Dijeljeno iskustvo fragmentacije jest doživljaj svijeta koji se ne može sastaviti u cjelinu, ali se može privremeno povezati zvukom i zajedničkim naporom. U tom smislu, ovaj kolektivno harmoniziran šamanski rad nije katarzično iscjeliteljski, nego konfrontacijski izazovan jer radi s kaosom, intuicijom i emocijama i sve to organizira u formu bez pritiska logike. Arijadna je, poput ranije Ismene, opera buke u kojoj se na anarhičan način pobijaju imperativi smisla i nasilja karakteristični za mitski doživljaj svijeta, a donosi ritualno organiziran svijet viševrsnih rezonancija i preklapanja dubokih strasti života i smrti, svijet u kojemu formalni oblici titraju kao neobavezne mogućnosti nad živim grotlom uskuhalih emocija.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 28. siječnja 2026.
  (Tekst se odnosi na izvedbu od 13. prosinca 2025.)
  
  Arijadna
  autori Damir Bartol Indoš & Tanja Vrvilo – Kuća ekstremnog muzičkog kazališta / KEMK
  izvode: Ana Kreitmeyer, DB Indoš, Tanja Vrvilo, Sven Jakir
  oklopljeni gudački i šahtofonski instrumentarij, partiture DB Indoš, arkestar Dina Puhovski (harmonij, melodika, harmonika, glas), Anamarija Žugić Borić (harmonij, melatron, sint, glas), Damir Prica Kafka (sax, violina, električni i preparirani klavir), Bruno Vorberger (perkusije), Franjo Glušac (električna gitara)
  Ekstremno muzičko kazališna obrada šlagera Bolero noći (glazba Milutina Vandekara, stihovi Alke Ruben, izvođačica Nade Knežević), zvuk Jasmin Dasović, svjetlo Andrija Santro, kućni arhiv Dunje Robić Iva Gruden Zdunić, majstorski radovi Maxime Weinmann (klavirska harfa, tkalački stol, oklopljene akustične gitare, harmoniji i kontrabas), Miljenko Sekulić Sarma (oklopljena violončela i surogat violončela)
  financijska podrška Zaklada Kultura nova, Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu i civilno društvo 

Piše:

Jasmina
Fučkan